Sjedila je sama na klupici jedne skole.Oci su joj bile vlazne,a na cemu se ocitavale bore tuge,tuzne stvarnosti.Njegov lik je lebdio pred njenim ocima.Nasmijano bice bez bola,bez tuge,kao u snu.Okrenula je prvu stranicu dnevnika s zeljom da barem u mislima bude s njim,u njegovom toplom zagrljaju...Bilo je vec kraj ljeta kad su poceli izlaziti.Isli su u istu skolu samo je on bio godinu dana stariji.Kada je pocela nova skolska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona.Sve je tako brzo prolazilo...Okrenula je trecu stranicu dnevnika gdje je pisalo:"NOVA GODINA 31.12"Sklopila je dnevnik.Te veceri trebao je doci.Minute su prolazile,ali on se nije pojavio.Uskoro je bilo pola deset.Digla se sa klupice,na kojoj je sjedila.Polazeci kuci,cula je njegov glas,objasnjenja,isprike,suze,smijeh i poljupce.Sve je opet bilo u redu,sve je zaboravila u njegovom zagrljaju,iako je znala da laze...Nije htjela pokvariti Novu Godinu.Uskoro su poceli ljetni dani,tiho je rekao "Htio bih ti nesto reci" Znam,ne trebas mi nista reci!!!Ostat cemo prijatelji!Iako je boljela ta rijec.Dugo bi u noc plakala,a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar os suza...Bio je raspust.U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila,al cim bi razgovor prestao,tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vracao u stvarnost!!!Opet je pocela skola.Vise nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred,postala je povucena,zatvorena...Nije bilo onih smedjih ociju koje su otkrivale nemir i veselje.Ana se ponosila,ali nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojcica.Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom drustvu,Jednog dana svi su se skupili u hodniku.Tamo je bio i njegov razred.Anin najbolji frend lavio je rodjendan.Dobacivao je Ani:"Ana,sto je s onom smedjom djevojcicom,zar je umrla???Gdje su one vesele smedje oci???"Ona mu je prisla,njezno ga zagrlila i rekla:"Nikad nemoj zaboraviti onu smedju djevojcicu,koja je umrla...!!!"Odmaknula se da bi mu i drugi cestitali,a onda je ugledala njega...Nervozo je gasio cigaretu,a kada bi podigao glavu,pogledi bi im se sreli.Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke.Ana je napravila korak nazad...Bio je to posljednji korak zivota.Pred njom je bila nepomicna dubina smrti,svi su vrisnuli vidjevsi je kako pada niz stepenice,a ona nije cula nijedan jauk,nijedan jecaj...Krc joj je oblila lice.Ana-Ana-culo se jecanje prijateljica...Osjetila je da joj je netko podigao glavu...Otvorila je oci i ugledala njega...Nije mogla zadrzati suze...Tiho mu je sapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet...Onaj dan kad je bila sahrana,kisa je neprestano i neumorno lijevala...Duga kolona mladica i djevojaka,islo je za kovcegom
.......SMEDJE DJEVOJCICE.........