Bilo je vec kraj ljeta kada smo poceli izlaziti.Budna sam sacekala novi dan jer nisam mogla vjerovati koliko je svijet okrutan i zanesen prema meni,nisam vjerovala u nikakvo dobro,losa strana bila mi je okrenuta licem u lice.Slusala sam glazbu i zamisljala stihove u sitnim crvenim srdascima kako su veselo skakutali oko mene..Samo sam znala da za mene nema niceg novog ,niceg boljeg.I jos sam nesto znala tog jutra,nesto se tiho uvuklo u kucu,znala sam sasvim sigurno da je dolazio kraj,kraj izmedju tebe i mene.Umiranje je pocelo.Umiranje bez agonije i suza.Umiranje bez mrtvaca.Oci su mi bile vlazne,a na celu se ocitavale bore tuge,tuzne stvarnosti.Tvoj lik je lebdio pred mojim ocima.Nasmijano bice bez bola,bez tuge,kao u snu.Znas li kako umire ljubav?Otkrila sam prateci zbivanja na tvom otvorenom,zivom licu.Najprije ti je pogled bivao sve jednolicniji,bez sjaja,bez iskri.Ruke mirne,bez magneta koji privlaci i opija dodirom.Glas ti je postao hladan.Sada svaki put kad te sretnem zelim da ti kazem nesto al bolje je da sutim,jer bojim se,bojim se tvojih rijeci koje bi me povrijedile.Zeljela sam osobu koja ce me nositi kao kap vode na dlanu,koja ce pristati na moje kompromise i zahtjevanja,jednostavno sam zeljela svoju desnu ruku koja ce me ogrnuti i ponijeti u svijet maste zajedno sa svojim carima i avanturama,Ali dosta o mojim mastama i neispunjenim snovima.Zeljela sam muskarca koji razmislja sa glavom i osjecajima a ne ledenu krvopiju kojoj je na pameni samo jos jedna luda smicalica.Nikada neces znati kako mi je,neces saznati da su mi suze za tobom postale svakodnevnica.Znam da nisi vrijedan mojih suza,al otme se suza.Nedam se bolu ali jaci je.Polako i tesko se navikavam na bol koji je od kada sam tebe upoznala postao svakodnevan u mom zivbotu,u kojem vise nema ni trunke srece.Zivot prolazi pored mene a ja od tuge ne osjecam da zivim,Tjeram,nemirom trazim nesto ,a ni sama neznam sta,mozda malo topline za svoju dusu.Zatvaram se u sebe,u svoju samocu,u svoj svijet.,postala sam povucena,zatvorena.Ne osjecam da placem,mrzim sebe sto bez tebe nemogu dalje krenuti.Zivot mi pruza nove sanse,na vratima srece stojim a nemogu preci prag.A ti neznas kako je u tudjim ocima naci sebe,neznas kako je gledati srecu kao odlazi,a nemati snage da je stignes ili zaustavis.Bio si sva moja svijetlost,sva moja sreca.I ovaj put drhtavom rukom pisem i mislim o starim uspomenama koje me na tebe podsjecaju.Dani prolaze i tako tiho i vuku za sobom sve uspomene kojih se nikada nemogu osloboditi.Da li si nekad u tihoj noci bar na trenutak pomislio na mene,znam da nisis,ali zato te i ne krivim,kriva sam ja sto sam ti sve od sebe dala,ali nekajem se.Glumim srecu od koje nema ni traga ni glasa.Taj osmijeh koji pokazujem je samo laz i gluma.Trazila sam od tebe tako malo,samo da me zavolis,pruzila ti svu svoju ljubav a zauzvrat dobila podsmijeh tebe i tvojih drugova.Svima govorim da sretna i bez tebe,to radim da im nemoram stalno odgovarati na pitanje:“kako ljubav?Sta ima s Alenom?“.Tim njihovim pitanjima stalno se vracam u proslost,zato izbjegavam da me to pitaju.Oni neznaju da ja tebe iako me toliko povredjujes necu zaboraviti a znas i zasto.Bila sam ti samo jedna u nizu ali nema veze.Samo sam dva puta u zivotu voljela i nenamjeravam vise,jer oba je puta bilo uzaludno,i on i ti okrenuli ste glavu.Mozda je tako uvijek.Postat cu hladna i bezosjecajna kao ti,kao svi oni koji dusu truju iscekivanjima.Ali samo ja znam kako je tesko zapoceti pricu o ljubavi koja ima tuzan kraj.Dotaci tacku bola na srcu,pricati o tebi.Ne zelim da ikada saznas kako sam postala lomljiva,bez cilja pred sobom.Kad te sretnem toliko cudan osjecaj imam,osjecaj kao da drhtim,ali zasto to sve?Toliko puta sam se upitala,razmisljala cemu to vodi.Moja ceznja me hvata,zar se ljubav za cas moze izbrisati?Bol i kajanje ,sta je s tim?I mozda se ovim rijecima ja oprastam od tebe zauvijek,sada,kada je vrijeme ucinilo svoje.